Cijela povijest automobilizma ispunjena je crtežima automobila koji nikada nisu napravljeni, a Auto Union P52 jedan je od njih. 1932. Ferdinand Porsche ga je dizajnirao, a da je proizveden, bio bi to prvi superauto na kugli zemaljskoj. Zaronite s nama u priču o inovativnosti, ambiciji i “onime što je moglo biti”.
Godine 1932., nedugo nakon uvođenja nove formule za Grand Prix utrke, Porsche je krenuo s ambicioznim projektom dizajniranja Grand Prix trkaćeg auta, koncepta sličnog današnjoj Formuli 1. Glavno načelo ovog projekta bilo je što je usredotočen na optimizaciju postavljanja teških komponenti što je bliže težištu auta, što znači da se i spremnik našao na centru.
Ovaj inovativni pristup htio je dosljedne karakteristike vožnje tijekom cijele utrke dok je automobil trošio gorivo. P52 imao je hlađenje sprijeda, zatim vozačevo sjedalo, spremnik goriva i diferencijalni mjenjač – nešto što dan danas definira moderne trkaće jurilice. Porsche, koji je prethodno radio u Mercedesu, ugradio je te značajke u P52.
Temeljni koncept, s V16 motorom sa “superchargerom”, učvršćen je početkom 1933. godine, a preostala je samo jedna godina do stupanja novih propisa na snagu. Ipak, Porsche je imao ambicioznije planove. U tajnosti je počeo raditi na transformaciji ovog koncepta trkaćeg auta u cestovni, koji će kasnije postati poznat kao Auto Union P52.
Zamišljene su čak dvije verzije: coupe i limuzina. Limuzina je imala nešto duži međuosovinski razmak, dva dodatna stražnja sjedala i dvoje vrata, no koncept limuzine ostao je nerealiziran, čak i nepoznat – sve dok njeni crteži nisu otkriveni 1990-ih. P52 dizajniran je s masom praznog vozila od oko 1750 kilograma, 200 KS i impresivnim ubrzanjem do stotke za samo 8,5 sekundi. Zamislite da vam netko spomene ove brojke 1930-ih godina – impresivne su i po današnjim mjerilima.
No stavimo sve ovo u perspektivu, i usporedimo P52 s Mercedesom 540K, autom iz sredine 1930-ih. Ovo čudovište težilo je blizu 2730 kilograma, a pokretao ga je 5,4-litreni redni osmak, sposoban proizvesti prilično skromnih 115 KS i relativno ugodnih 180 KS kada je uključen “supercharger”. Još jedan potencijalni rival ovog doba bio bi Bugatti 57SC, touring auto s istim motorom kao i Type 59 Grand Prix. Što se tiče performansi, Auto Union P52 i Bugatti Type 57SC predstavljaju dva suprotna, ali jednako impresivna pristupa. P52, sa svojim “supercharged” V16 motorom, nudio je izuzetnu snagu i ubrzanje, postavljajući nove standarde u brzini i agilnosti.
S druge strane, Type 57SC nije bio tako moćan u pogledu surove snage, odisao je profinjenijim stilom, i fokusirao se na pružanje glatke i ugodne vožnje. Oba su auta po sebi bila izvrsna, zadovoljavajući različite preferencije svojih kupaca – nešto istinski čisto što u današnjem svijetu autoindustrije baš ne postoji, gdje svi proizvođači pokušavaju ugoditi u svakom segmentu, i onda nastane automobil koji nije izvrstan u ničemu, već prosječan u svačemu.
Uspoređujući ga sa suvremenicima, otkrivamo njegov izniman potencijal. P52 je ponudio razinu performansi izvan dosega svojih konkurenata, izdvajajući ga u automobilskom krajoliku svog vremena. Nažalost, Auto Union P52 nikada nije stigao u proizvodnju. Nasljeđe živi u timu koji ga je dizajnirao, timu koji će kasnije stvoriti kultni Porsche 356, označavajući početak Porscheove slavne povijesti u proizvodnji sportskih auta. Koncept središnje smještenog motora nastavlja utjecati na Porscheov dizajnerski jezik, pa tako i na legendarni 911.
